Živko Zalar dobitnik je nagrade 50 godina, a na filmskom je setu već 62 godine. Počeo je glumiti kao desetogodišnjak, a puno je vremena provodio na setovima na kojima je njegov otac radio kao snimatelj. Zatim se Zalar amaterski počinje baviti filmom u Kinoklubu Zagreb. Saznaje za Visoku školu FAMU u Pragu i odlazi na studij kamere. FAMU ga je odredila kao snimatelja. Shvatio je kako mu je najbitnije što je slikom ispričano, a ne kakav je kadar.
„Cvijeta Mesić mi se jednom na snimanju požalila da sam je loše
snimio jer je ispala ružna, ali takva je bila njezina uloga“, ispričao je Živko Zalar u razgovoru s Igorom Mirkovićem, direktorom festivala. U Pragu je upoznao tri redatelja s kojima je dugi niz godina surađivao – Rajka Grlića, Srđana Karanovića i Gorana Markovića. Ljeto nakon prve godine fakulteta počinje raditi na Hrvatskoj televiziji kao snimatelj, a sljedeće godine snima prvi igrani film. U svojoj karijeri snimio je tridesetak filmova, stotinjak ako se računaju i televizijski. Najveći dio svoje karijere proveo je radeći u Njemačkoj, ali snimao je u raznim zemljama.
„Film je rješavanje problema i kao što ljudi vole rješavati križaljke ja volim rješavati filmske probleme“, svoju ljubav prema filmovima izrazio je Zalar. Spomenuo je kako zadnjih 15 godina gleda dva filma dnevno, a najdraži žanr nema.
Na Motovunu je prikazan film Već viđeno redatelja Gorana Markovića na kojem je radio Zalar. Već viđeno je horor, ali s druge strane i socijalna drama koja opisuje tadašnje vrijeme. Zato je Zalar izabrao taj film za projekciju na motovunskom brdu.
