Na ovogodišnjem Cinehillu, nagradu Maverick za filmaše koji svojom “individualnošću, slobodnim duhom i inovativnošću šire granice filmskog izričaja” opravdano smo dodijelili švicarsko-austrijskom redatelju i scenaristu Edwardu Bergeru, i to zbog iznimne žanrovske eklektičnosti i neprekidnog rada na sebi. Berger pripada malobrojnim suvremenim filmašima koji su se s uspjehom okušali u vrlo različitim svjetovima neovisnih arthouse drama, prestižnih televizijskih serija, epskih produkcijska pod pokroviteljstvom Netflixa i hvaljenih drama na engleskom jeziku.

S nagrađenim redateljem je tijekom Cinehilla razgovarao naš selektor, filmski kritičar i stalni sugovornik Jurica Pavičić. Pred mnoštvom gošći i gostiju, razgovor je s obiljem humora započeo činjenicom da Berger potječe iz Wolfsburga, tvorničkog grada poznatog po središnjici Volkswagena. Slavni je oskarovac dometnuo da potječe iz obitelji inženjera te da do kraja srednje škole – premda je od djetinjstva naginjao pisanju i kazalištu – nije ni razmatrao druge karijere. Za režiju se zainteresirao tek kada je u arthouse kinu susjednog gradića počeo gledati neovisne filmove, a i kada mu je otac rekao da može nastaviti obiteljsku tradiciju inženjerstva, no i da je očito da ima druge interese.

Na Pavičićev upit što ga je potaknulo na preseljenje u Sjedinjene Američke Države, Berger je izrazio svoje divljenje spram američkog filma sedamdesetih i osamdesetih godina, kao i naivno uvjerenje da je SAD doista prostor slobode. Dodao je da je isprva radio u produkcijskoj tvrtki Good Machine, gdje je surađivao s redateljima poput Anga Leeja, Todda Haynesa i Edwarda Burnsa. Tvrtku je napustio nakon spoznaje da se neće ostvariti kao redatelj dok ujedno radi u produkciji, a međunarodni je proboj ostvario dramom Jack, koju smo prikazali uz dodjelu nagrade.

Berger je uz mnogo topline dometnuo da mladića koji je glumio naslovnog dječaka i dalje prati na Instagramu, pa Pavičiću odgovorio da nakon svakog projekta odluči iskušati nešto novo kako se ne bi ponavljao. Unatoč mogućoj skepsi publike, redatelj je pohvalio suradnju s Netflixom na anti-ratnom epu Na zapadu ništa novo, ističući njihovu spremnost da filmovima koji zavrjeđuju nagrade organiziraju festivalsku kampanju nevezanu uz streaming platforme.

Berger je Konklavu i Baladu o sitnom igraču potom opisao kao izvanredne suradnje s autorima književnih predložaka i filmske ekskurzije u svjetove vatikanskih spletki i makaoškog hiper kapitalizma, a na pitanje iz publike odgovorio je da bi njegov projekt iz strasti bio inteligentna, no ujedno i iznimno komercijalna studija karaktera. Uz činjenicu da je zasluženo naš Maverick, Berger se dokazao i kao osoba iznimne skromnosti, inteligencije, duha i kreativne znatiželje.