Nagradu 50 godina, priznanje filmašima koji su već pola stoljeća posvetili filmskoj umjetnosti, ove smo godine za bogat i eklektičan opus dodijelili kultnom bosanskohercegovačkom glumcu i redatelju Zijahu Sokoloviću. Miroljub Vučković, član međunarodne udruge filmskih kritičara FIPRESCI i sjajan sugovornik, zbog nagle kiše sa Sokolovićem možda nije mogao popričati na planiranoj lokaciji, no njihov je razgovor u intimnom Kinu Mak svejedno obilovao inteligencijom, humorom i anegdotama.

Premda na festivalu u čast Sokolovića prikazujemo tri filma – kratkometražni Šarm birokratije Vefika Hadžismajlovića, koji smo za ovu priliku i restaurirali, Jasminu Nedžada Begovića i crnohumorni Paviljon Dine Mustafića iz 2024. godine – razgovor smo ovaj put započeli slušanjem Sokolovićevog pripovijedanja bajke o vuku i sedam kozlića. Sokolović je uz mnoštvo duha dodao da ga je rasprostranjenost tih bajki u bivšoj Jugoslaviji – naime, izdano je više od četiri milijuna kazeta – učinila dovoljno prepoznatljivim da ga djeca i nasumični vozači oslove kao “vuka iz sedam kozlića”.

Sokolović i Vučković potom su raspravili o njegovom glumačkom putu, izvorima nadahnuća i njegovoj kultnoj monodrami iz 1978. godine, Glumac…je glumac…je glumac. Saznali smo da je ta monodrama postala jedan od najdugovječnijih i najizvođenijih kazališnih projekata na prostoru bivše Jugoslavije. Sokolović je dodao da je predstavu napisao kao iskaz autorskog bunta i istraživanje granica kazališta, koje propituje suštinu glumačkog poziva te odnos glumca i fikcionalne priče.

Uz mnoštvo anegdota o njezinom putovanju u Austriju i Sjedinjene Američke Države, Sokolović je dodao da je predstava više od tisuću i šesto puta izvedena u desecima zemalja diljem svijeta, a njezin je tekst preveden na mnoge jezike. Osim u kazalištu, monodramu Glumac…je glumac…je glumac možemo pronaći i kao knjigu.

Sokolović i Vučković očekivanu su temu izazova glume i režije u društvu u neprekidnoj mijeni također obradili uz obilje duha. Nakon samoironičnog komentara o filmu u kojem je utjelovio ustašu, Sokolović je dometnuo da je taj film vojnicima prikazan tijekom njegovog vojnog roka, a nadređeni mu je časnik poručio da je u redu što je glumio ustašu, no i da nije u redu što se tako potrudio.

Sokolović je svoju kultnu ulogu u melodrami Samo jednom se ljubi redatelja Rajka Grlića protumačio izjavom da ga je Grlić odabrao jer su se uvijek svađali, pa potom opisao i kreativni proces utjelovljivanja karikaturalnog lika kao cjelovite osobe sapete sustavom. Sokolović i Vučković raspravili su i o izvođenju Čehovljeve drame Medvjed uz orkestar, a razgovor nas je ostavio s dojmom da smo nagradu za životno djelo nedvojbeno dodijelili pravoj osobi.