Trećeg dana festivala, na CineChillu, naš selektor Jurica Pavičić s Karimom Aïnouzom poveo je razgovor otvoren za pitanja zainteresirane publike. Redatelj je to koji živi i djeluje u Berlinu, no filmovi su mu često smješteni u brazilski kontekst.
Na Petehovcu se prikazuju čak dva filma ovog čuvenog brazilskog redatelja. Motel Destino, erotska drama konkurira za glavnu nagradu, Propeler Cinehill, a Nevidljivi život Eurídice Gusmão dio je programa Priče iz Brazila. Brazil je, podsjećamo, ovogodišnja zemlja partner Cinehilla.
„Htio sam napraviti nešto živopisno. Ne znam ni što to znači, ali imao sam fizičku potrebu napraviti nešto, zaista, vedro, živopisno i energično“ – pričao je redatelj o filmu Motel Destino. Kako kaže, film je trebao snimati 2017., ali zbog političke situacije u Brazilu i pandemije, projekt je odgođen. „Na kraju je sve super ispalo, jer snimati se počelo u trenutku kada se čovječanstvo počelo vraćati u život. Film je zabilježio, ili htio zabilježiti taj trenutak, tu energiju i osjećaj da život može završiti sutra i da ga treba živjeti.“
„Helouuu… gledajte svoja posla.“ – šalio se Karim Aïnouz, komentirajući, kako kaže mahom Francuze i Amerikance, međutim nikad Brazilce, koji ga znaju podbadati da egzotizira brazilsku kulturu u svome radu. Selektor glavnog programa festivala, Jurica Pavičić načeo je tu zanimljivu temu egzotizacije koja se često događa i s filmovima s područja Balkana kada se razmatraju za filmske festivale.
„Nikada nisam ni sanjao da ću postati redatelj“ – ispričao je Karim Aïnouz osvrćući se na svoju biografiju. „Tamo, odakle ja dolazim, smiješ sanjati o tri zanimanja koja možeš raditi kad odrasteš: inženjer, advokat i doktor.“ Kako kaže, napravio je mali trik diplomirajući arhitekturu, pa je postao „skoro inženjer.“ Kasnije je dobio stipendiju za magisterij iz povijesti filma na NYU-u. „Moj prvi kontakt sa stvaranjem filma bilo je snimanje bake u njezinim 80-ima, u želji da stvorim uspomene prije nego što premine. Međutim, baka je doživjela 108 godina.“ Taj film, iako prvotno samo uspomena i bakino sjećanje na mlade dane, distribuiran je i u SAD-u.
Novootkriveni talent i ljubav razvit će se u plodonosnu karijeru. Međutim, ima nešto i do marljivog rada, Jurica Pavičić nazvao je Karima Aïnouza radoholičarem koji trenutno radi na tri filma. Ono po čemu je ovaj autor također izuzetan jeste žanrovska i tematska širina. Trenutno radi na japanskoj priči snimanoj na 8 mm vrpci i adaptaciji priča braće Grimm, ove godine izašao je erotski triler Motel Destino, snimio je film Firebrand o engleskoj monarhiji u 15. stoljeću, dokumentarac o sirijskim izbjeglicama i brojne druge često društveno angažirane teme,
„Inspiriraju me i ono što vrlo svisoka nazivamo B filmovima. Ne postoje A i B filmovi, postoje samo… Filmovi.“ – objašnjavao je Karim Aïnouz, referirajući se na zaboravljene brazilske porno-komedije rađene u 90-ima. „To su duhoviti erotski filmovi koji ustvari govore o nečem zaista uzvišenom. I uvijek su živopisni. U njima često pronalazim inspiraciju.“
Jedno od pitanja iz publike odnosilo se na seksualne scene kojima obiluju redateljevi filmovi prikazani na festivalu. „Te seksualne scene nisu tu radi publike, već radi likova“ objasnio je redatelj. Aïnouz smatra kako te scene mogu dati uvid u unutarnji svijet protagonista. „Mislim da intimne scene imaju moć, primjerice, dobro prikazati horor koji su ljudi, naročito žene, proživljavali kada se nađu u spavaćoj sobi kao dvoje stranaca koji su postali muž i žena, dogovorenim brakom.“
Redatelj je naglasio kako surađuje s koordinatorima za intimne scene što smatra prijeko potrebnim. „Na početku sam pomislio da je to nepotrebno, pa ja znam da nikada ništa ne bih uradio što bi nekome stvorilo nelagodu. Onda sam shvatio, pa nije taj koordinator tu zbog mene, već da glumicama i glumcima da osjećaj sigurnosti“ završio je Aïnouz svoja promišljanja o filmskoj umjetnosti, društvu i suvremenoj stvarnosti.
