Inspiracija filma bila su autentična pisma redateljevog pradjeda, po kojima je on oživotvorio glavni lik: Henri Marre u kvislinški Vichy 1940. godine pristiže bez prebijene pare, uvjeren da zaslužuje mjesto novoj u vladi. Ambicija Henrija postupno vodi na tamnu stranu, jer njegov posao brige o nezaposlenima uključuje i “preusmjeravanje” otpuštenih Židova, a on postaje poslušni kotačić u velikoj tvornici zla. Naš pozdrav vječna je priča o konformistima i aparatčicima, o onima koji “’peru ruke“ i okreću glavu te jedan od laureata ovogodišnjeg Cannesa.

