Autorica se prisjeća uspomene iz djetinjstva o prvim znakovima Alzheimerove bolesti kod svoje bake, no, kako priča napreduje, postaje očito da svi članovi njezine obitelji dijele strah od zaboravljanja prošlosti – ne samo njihove osobne prošlosti, nego i povijesne, općenite. Film je sniman “hibridnom” kamerom, izumom direktora fotografije Domena Martinčiča koji spaja starinsku kameru velikog formata s digitalnom kamerom koja snima projekciju unutar kamere velikog formata, naglašavajući tako činjenicu da je film neizbježno konstrukt, rekonstrukcija autoričinog sjećanja.