Između 1980. i 1992. u Peruu, posebno u Andama, trajalo je nasilno razdoblje obilježeno pobunom maoističke skupine Sendero Luminoso i akcijama paravojske i državnih oružanih snaga. Do 1990. sukob je došao do Lime, glavnog grada Perua. Claudia Llosa tvrdi u svom filmu da je trauma koju su doživjele žene koje su silovali članovi skupine Sendero Luminoso prešla na njihovu djecu preko mlijeka kojim su ih dojile, te tako to nasilno razdoblje još uvijek utječe ne samo na preživjele, već i na sljedeću generaciju. Fausta boluje od sindroma “mlijeka tuge”, bolesti od koje obolijevaju oni koje su dojile žene silovane tijekom vladavine terorističke skupine Sendero Luminoso. Rat je završio, ali Fausta živi kao podsjetnik, jer joj je “bolest straha” oduzela dušu.

Claudia Llosa
Rođena u Limi 1976. godine, krajem devedesetih preselila u Španjolsku. Završila je studij filmske režije 1998, a potom magistrirala televizijsku i filmsku scenaristiku na školi Escuela de Artes y Cine TAI u Madridu. Na Njujorškom sveučilištu specijalizirala se za filmsku režiju. Njezin prvi dugometražni film “Madeinusa” osvojio je nagradu za najbolji originalni scenarij na festivalu u Havani 2003. i dobio priznanja na mnogim međunarodnim festivalima. Godine 2009. Llosa je završila svoj drugi film “Mlijeko tuge” (La teta asustada), prvi peruanski film nominiran za Zlatnog medvjeda.