Točno u podne, Dean Kotiga predstavio je publici na Terasi Ispred HotelaŽelimira Žilnika,velikog redatelja čiji su filmovi i nagrađivani i kritizirani. Dobitnik je Zlatnog medvjeda 1969. za film "Rani radovi", godine kad su se u konkurenciji nalazili Godard, Buñuel i de Palma. Žilniku je jučer uručena motovunska nagrada Maverick koja se dodjeljuje za nekonvencionalni i originalni pristup filmu.
Osvrtom na motovunski program, film "Tangerine" je, osim tematske srodnosti, Kotigu podsjetio na Žilnikove "Rane radove" (i doslovno i preneseno) i na čitav novovalni pokret diljem europe zbog energije kojom pršti, mladog elana i mijenjanja filma kao medija. Često ima dojam da današnjim debitantskim naslovima mladih redatelja fali energičnosti koju je prepoznao u "Tangerineu", a koji je Žilnikov pokret imao.
„Neka mladi samo idu u praksu. Kroz nju će osjetiti što je njihov temperament, osjećanje i sistem vrijednosti. Pravila filma nisu ista kao i pravila tehnike – morate da radite iz svog srca, samo će onda biti autentično.“
Poučio je i nasmijao okupljene svojim anegdotama među kojima i brazilski novovalski film "Antonio das mortes"koji je ga je impresionirao, susret s Glauberom Rochom 1967. i dobijenim komentarom: „Meni se to dopada, ali ti si tek na početku“, suprotni redateljski pristupi Žike Pavlovića i Dušana Makavejeva i mnoge druge.
„Srećom, završio sam pravo. Da nisam, sad bih pričao o 20 godina robije",osvrnuo se Žilnik na vječne sudske procese koji ga prate zbog filmske tematike i nezavisnog snimanja. Tvrdi da je prije bilo više prostora u medijima za ljevičarske teme pa su se njihova imena tako i počela pojavljivati.
U prvom je redu sa smješkom i kroz objektiv cijeli razgovor promatrao Karpo Godina za kojeg tvrdi da su najljepši kadrovi koje je snimio nastali upravo na području Istre.
